Bruka u Oslu koštala odlaska na Svetski kup

Radost igrača Norveške zbog gola protiv Jugoslavije

Tri godine posle velikog uspeha jugoslovenskog fudbala i osvajanja četvrtog mesta na Svetskom prvenstvu u Čileu 1962. godine, “plavi” su na međunarodnoj sceni pretrpeli jedan od najvećih neuspeha od Drugog svetskog rata.

U kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo 1966. godine u Engleskoj, fudbalska reprezentacija Jugoslavije našla se u Trećoj grupi, zajedno sa nacionalnim timovima Francuske, Norveške i Luksemburga. Odmah nakon žreba bilo je jasno da će se borba za prvo mesto, koje je obezbeđivalo učešće na šampionatu, voditi između nas i Francuza, jer su Norveška i Luksembug pripadali donjem domu evropskog fudbala.

Jugoslavija je nakon Drugog svetskog rata bila redovni učesnik svetskih šampionata, nastupila je 1950, 1954, 1958. i 1962. godine, tako da je ovo bila šansa da produži maksimalan učinak.

“Plavi” su odlično ušli u kvalifikacije, obezbedili dve pobede na domaćem terenu – protiv Luksemburga (3:1) i Francuske (1:0), pa je gostovanje u Norveškoj bila odlična prilika da se “zacementiraju” na prvom mestu i sami odlučuju o svojoj sudbini.

Norveška reprezentacija, osim kratkog bljeska uoči Drugog svetskog rata kada se kvalifikovala za Svetski kup 1938. godine u Francuskoj, gde je posle produžetka rezultatom 1:2 eliminisana od budućeg prvaka sveta Italije, sve do kasnih osamdesetih godina nije postizala neke značajnije rezultate.

Kao ilustraciju, pomenućemo neke od katastrofalnih poraza norveškog izabranog tima tih godina: od Bugarske 0:7, Holandije 1:7, Danske 1:6, Poljske 0:9, Škotske 1:6, Engleske 1:6 …

Selekcija ove skandinavske države takmičenja u kvalifikacijama za svetska i evropska prvenstva uglavnom je završavala na poslednjem mestu.

Norveški fudbaleri decenijama su bili amateri – hleb su zarađivali radeći neke druge poslove, a fudbal im je bio razonoda, rekreacija …

I upravo takvi amateri su 16. juna 1965. godine ostvarili prvu veliku pobedu u istoriji norveškog fudbala. I to baš protiv Jugoslavije, rezultatom 3:0. U analima norveškog fudbala ostaće upisana imena strelaca na toj utakmici odigranoj u Oslu pred 30 hiljada gledalaca: Fin Siman, Olaf Nilsen i Harald Berg.

Sa druge strane, “plavi” su od davne 1920. godine, kada su odigrali prvu utakmicu, imali blistave i turobne trenutke, beležili velike pobede, ali i katastrofalne poraze, ali do meča u Oslu nikada nisu bili tako poniženi od autsajdera u jednoj službenoj utakmici.

Jugoslavija je u Norveškoj nastupila u sastavu: Zlatko Škorić (Dinamo Zagreb), Rudolf Belin (Dinamo), Fahrudin Jusufi (Partizan Beograd), Radoslav Bečejac (Partizan), Velibor Vasović (Partizan), Vladica Popović (Crvena zvezda Beograd), Spasoje-Paja Samardžić (OFK Beograd), Slaven Zambata (Dinamo), Vladimir Kovačević (Partizan), Milan Galić (Partizan), Josip Skoblar (OFK Beograd).

Dakle, u sastavu su se našla čak petorica igrača Partizana koji su samo godinu dana kasnije igrali u finalu Kupa šampiona protiv madridskog Reala. Ali poznato je da imena ne igraju …

Krenimo redom …

Na Uleval stadionu u Oslu, po sunčanom vremenu i raskvašenom terenu, igrači domaće selekcije pokazali su daleko više volje, trke i borbenosti.

“Plavi” (u ovom meču u potpuno belim dresovima) su ipak prvi došli u šansu, ali se u sedmom minutu Milan Galić okliznuo na svega dva metra od gola u trenutku kada je trebalo loptu samo da gurne u mrežu.

Norvežani su poveli dva minuta kasnije pogotkom Fina Simana iz slobodnog udarca nakon prekršaja Velibora Vasovića.

Isti igrač je sedam minuta kasnije pogodio okvir našeg gola, a u 24. minutu Joško Skoblar je mogao da izjednači, ali je lopta nakon njegovog šuta prohujala pored stative.

Gosti su se malo prenuli početkom drugog dela, pa je Slaven Zambata u 52. minutu zatresao stativu. Ali njihova inicijativa je trajala samo prvih petnaestak minuta nastavka. Jer su već u 60. minutu igrači jugoslovenske reprezentacije hipnotisano posmatrali kako Olaf Nilsen, nakon kornera koji je izveo Erik Johansen, sa 11 metara potpuno neometan šutira glavom. Golman Zlatko Škorić se na loptu bacio kao usporen film, pa nije ni mogao da je zaustavi.

Njegov kolega na drugoj strani Kjel Kaspersen sigurno je krotio malobrojne pokušaje “plavih” da smanje rezultat i vrate se u meč, pre svega napadača Galića i Zambate i veziste Rudija Belina.

Bivši atletičar, šampion Norveške na 400 metara s preponama iz 1956. godine Kai Sjeberg zadavao je u finišu meča najviše briga našoj presporoj odbrani. A šlag na tortu našeg poniženja došao je u 87. minutu. Bio je to, što sportski komentatori vole da kažu – mat u tri poteza.

Golman Kaspersen je ispucao loptu prema sredini igrališta. Igrači zadnje linije odbrane “plavih” početnički su reagovali, pa je ona došla do Haralda Berga, koji je sam zasprintao prema Škoriću. Naš golman je u padu uspeo da zaustavi prvi šut, ali na njegovu nesreću, lopta je opet došla na noge Bergu kome nije bilo teško da zatrese potpuno nezaštićenu mrežu …

Kada je velški sudija Džek Lauri odsvirao kraj susreta, na zeleni travnati tepih utrčalo je stotine oduševljenih navijača koji su na ramenima poneli svoje ljubimce. Neinformisani gledalac zaključio bi da je Norveška upravo postala šampion sveta ili nešto slično … Ta scena upravo govori koliko je ovaj trijumf nad renomiranim protivnikom značio norveškom fudbalu.

Ovaj poraz je praktično odredio sudbinu Jugoslavije u kvalifikacijama. U slučaju da su trijumfovali, što se prema snazi rivala i očekivalo, “plavima” bi na gostovanju u Francuskoj verovatno bio dovoljan samo bod da se plasiraju na svetski šampionat. Ovako, u Pariz su putovali sa imperativom pobede, pa su u toj želji sagoreli i Francuska je slavila minimalnu (1:0) pobedu. Taj rezultat je i definitivno odlučio putnika u Englesku.

Začudo, zaključno sa septembrom 2020. godine, Norveška nikada nije poražena od Brazila i Argentine, reprezentacija koje zajedno imaju sedam titula prvaka sveta!

Sa “kariokama” je odigrala četiri utakmice i ostvarila dve pobede i dva remija. Jedna je bila službena, na Svetskom kupu 1998. godine, kada su Tore Andre Flo i prijatelji nadvisili Kafua, Roberta Karlosa, Dungu, Bebeta, Rivalda i Ronalda …

28. jul 1988. godine (prijateljska): Norveška – Brazil 1:1
30. maj 1997. godine (prijateljska): Norveška – Brazil 4:2
23. jun 1998. godine (Svetski kup): Brazil – Norveška 1:2
16. avgust 2006. godine (prijateljska): Norveška – Brazil 1:1

Norvežani su sa “gaučosima” odigrali dva prijateljska susreta i u oba su slavili. U onom odigranom 2007. godine sjajni Džon Kerju je bio dvostruki strelac, Argentincima nije pomogao ni Leo Mesi …

30. april 1986. godine (prijateljska): Norveška – Argentina 1:0
22. avgust 2007. godine (prijateljska): Norveška – Argentina 2:1

A kakav im je bilans bio u susretima sa Jugoslavijom? Norvežani su u beogradskom revanšu izborili remi, a još jednu pobedu su zabeležili 1982. godine, u kvalifikacijama za EURO. Preostale utakmice dobila je Jugoslavija.

Ukupno, devet pobeda “plavih”, jedan remi i dva poraza, gol razlika 28:15.