Gol sa centra, uspeh kluba iz Ravnog Sela i “Veliki Vladimir”

Vladimir Beara

Prvo takmičenje Kupa Jugoslavije za fudbalere, čiji je zvanični naziv bio “Kup Maršala Tita”, održano je 1947. godine. U tom prvom Kupu mali klub Jakić iz Pljevalja (dobio ime po narodnom heroju tog kraja Velimiru Jakiću), član podsavezne lige, dospeo je do četvrtfinala.

Prvo je u Čačku sa glatkih 2:0 savladao domaći Borac, a zatim i Rudar iz Trbovlja – 3:2.

U osmini finala Pljevaljci su izveli pravi podvig trijumfom nad devetoplasiranim klubom Prve savezne lige Budućnošću iz Titograda (današnje Podgorice).

U četvrtfinalu Jakić je poklekao na Koševu protiv Sarajeva (2:3) i to tek posle produžetaka, igrajući od 60. minuta sa desetoricom.

Partizan je 1949. godine u Kupu nastupio sa dve ekipe. I dok je prvi tim već u četvrtfinalu eliminisan od Naših krila (Zemun) sa 1:3, drugi tim je dospeo do polufinala takmičenja pobedama nad pulskim Garnizonom (5:0), Radničkim iz Kragujevca (4:1), Sarajevom (1:0) i splitskim Hajdukom (4:2). Eliminisan je od osvajača Kupa Crvene zvezde, predvođene Rajkom Mitićem, rezultatom 1:2.

Tu ekipu Partizana, koja je nanizala 11 pobeda zaredom, činili su: Popović, Lazarević, Racić, Jovanović, Požega, Ćirić, Mihajlović, Marjanović, Belić, Radunović i Leškov.

NK Varteks (ranije Tekstilac) nikada nije igrao u Prvoj ligi Jugoslavije, ali je važio za solidnog drugoligaša, koji je u nekoliko navrata zabeležio značajne rezultate u Kupu. Dospeo je dva puta do četvrtfinala (1950. i 1959. godine), a u sezoni 1960/61 i do samog finala. Varaždinci su na putu do same završnice pobedili sarajevski Željezničar (1:0), osiječki Proleter (3:1), Borovo (1:0) i splitski Hajduk (2:0 posle produžetaka). Varteks je u finalu poražen od skopskog Vardara sa 1:2.

Akteri velikog uspeha kluba koji je tada nastupao u Zapadnoj grupi Druge lige bili su: Jurec, Matković, Rodik, Krleža, Crnković, Rojnik, Mlakar, Čuhelj, Pintarić, Frančeskin, Pikl, Miljenović, Ilić, Sviben, Hrain i Goričanec.

Ipak, največi podvig izveli su fudbaleri banjalučkog Borca koji su u finalu 1988. godine, na beogradskom Stadionu Jugoslovenske narodne armije (JNA), minimalnim rezultatom (1:0) pobedili favorizovanu Zvezdu. Borac je tako postao prvi i jedini drugoligaški klub koji je trijumfovao u najmasovnijem fudbalskom takmičenju.

Proleter iz vojvođanskog Ravnog Sela je 1952. godine nanizao deset pobeda i stigao među osam najboljih u Kupu Jugoslavije. Poražen je tek u četvrtfinalu od niškog Radničkog sa 2:6.

U prvom kolu završnice Kupa Jugoslavije za 1974. godinu Proleter iz Prištine eliminisao je prilepski Goce Delčev minimalnim rezultatom 1:0, a jedini gol postigao je bek Krušti udarcem sa centra igrališta.

Dramatičan rasplet imala je četvrtfinalna utakmica Kupa Jugoslavije između beogradske Crvene zvezde i zagrebačkog Dinama odigrane 1958. godine u Beogradu.

Za 90 minuta igre postignuta su dva gola – Bora Kostić je silovitim šutem doveo domaćine u vođstvo, a zatim je napadač Zagrepčana Dražan Jerković izjednačio.

Kako posle produžetaka nije bilo promene rezultata, pristupilo se izvođenju jedanaesteraca. Prema tadašnjim pravilima, nije bilo naizmeničnog šutiranja penala, već je prvo jedan tim izvodio pet šuteva, pa tek onda drugi tim.

Prednost da prvi pucaju dobili su Zvezdini igrači. Prvi izvođač Zeković je pogodio stativu. Kostić je bio precizan, kao i Dimitrije-Mita Stojanović. Rajko Mitić je pogodio stativu, a Dragoslav Šekularac je loptu poslao u naručje golmanu Gordanu Iroviću. Dva gola od pet šuteva.

Dinamovci gotovo kao da imaju polufinale u džepu budući da su im potrebna samo tri gola iz pet šuteva. Ali tako ne misli Zvezdin čuvar mreže slavni Vladimir Beara (na gornjoj fotografiji)

Prvi izvođač za goste je Šantek, Beara brani poluvisok udarac u levi ugao. Benko šutira u prečku, a Lipošinović – u stativu. Tri udarca – nijedan gol.

Sve se preokrenulo, sad je Dinamo taj kome opasno “visi” plasman u polufinale.

Četvrti izvođač Hmelina postiže prvi gol za Dinamo u penal-seriji i sve nade gostiju sada su uperene prema reprezentativcu Željku Matušu, jer ako postigne gol, nastaviće se izvođenje udaraca sa bele tačke.

Šut i “Veliki Vladimir” je krajnjim naporom, nogom izbio loptu u polje. Nastala je neopisiva radost među Zvezdinim igračima i navijačima, koji su klicali svom heroju: “Beara!” Beara!”

Te sezone Zvezda je uzela trofej, pobedivši u polufinalu beogradski Partizan (3:2) i mostarski Velež (4:0) u finalu.