Dva fudbalska čuda u četiri dana

Radost trenera Borca Husnije Fazlića

Beogradski stadion Jugoslovenske narodne armije (JNA) 11. maja 1988. godine – finale jugoslovenskog fudbalskog kupa. Londonski stadion Vembli 14. maja 1988. godine – poprište završnog meča engleskog FA kupa.

Dve fudbalske utakmice u četiri dana koje su donele sličan epilog u kome je već prežaljeni David u oba susreta nadvisio Golijata.

Neverovatna je sličnost ovih okršaja. Na stadionu Partizana sastali su se beogradska Crvena zvezda, koja je par nedelja kasnije i zvanično postala šampion Jugoslavije, i ekipa banjalučkog Borca, koja je sezonu završila tek na osmoj poziciji Druge savezne lige – Zapad.

U Londonu su za trofej FA kupa igrali moćni Liverpul, te sezone nadmoćni šampion Engleske sa devet bodova prednosti ispred drugoplasiranog Mančester Junajteda, i Vimbldon, tim iz londonskog predgrađa, koji je osvojio sedmo mesto u Premijer ligi.

Klub, čije ime prvo asocira na najstariji teniski “gren-slem” turnir, osnovan je daleke 1889. godine, ali je tek nepunih 100 godina kasnije, tačnije 1986. godine, prvi put ušao u elitno fudbalsko društvo.

Borac je u finalu trijumfovao sa 1:0. Istim rezultatom slavio je i Vimbldon.

Banjalučani su na putu do finala savladali tri prvoligaške ekipe: Osijek u šesnaestini finala, novosadsku Vojvodinu u četvrtfinalu i Prištinu u polufinalu.

I Vimbldon je do finala preskočio tri prepreke iz Premijer lige: Njukasl Junajted u osmini finala, Votford u četvrtfinalu i Luton Taun u polufinalu.

Pobedonosni pogodak za Banjalučane postigao je Senad Lupić u 60. minutu. Bek Stojan Malbašić oduzeo je loptu Dragiši Biniću i proigrao Amira Durgutovića, koji je sa desne strane centrirao na drugu stativu. Golgeter Banjalučana Senad Lupić visoko je skočio i snažnim trzajem glavom savladao Stevana Stojanovića.


Heroj Vimbldona bio je vezista Lorens-Lori Sančez. Španac po ocu, a Irac po majci zatresao je mrežu Liverpulovog čuvara mreže Brusa Grobelara nakon “skraćenog kornera” sa leve strane, koji je izveo krilo Denis Vize. Gol je postigao takođe glavom.

Glavni sudija beogradskog meča Blažo Zuber iz Bačke Topole dosudio je u 81. minutu penal za Zvezdu nakon sudara Milorada Bilbije i Gorana Milojevića. Zuber je nakon susreta tvrdio da je Bilbija nogom sapleo Milojevića, iako snimak govori da uopšte nije bilo tog kontakta.

Odgovornost je preuzeo kapiten “crveno-belih” Dragan Stojković-Piksi i “panjenkom” pokušao da zatrese mrežu Borca, ali je iskusni golman Slobodan Karalić do poslednjeg momenta ostao na sredini gola, tako da mu je mlako poslata lopta samo skliznula u naručje.

Glavni delilac pravde na Vembliju Brajan Hil dosudio je u 60. minutu jedanaesterac za Liverpul nakon starta Klajva Gudjeara nad Džonom Oldridžom, mada snimak prikazuje da je defanzivac Vimbldona čisto odneo loptu. Golman Dejvid-Dejv Bizan ispravio je sudijsku nepravdu i panterskim skokom u levu stranu odbranio šut Oldridža, čime je postao prvi čuvar mreže koji je u finalu FA kupa odbranio jedanaesterac.

Bio je to jedini osvojeni kup banjalučkog Borca u staroj državi, upravo kao i Vimbldonu jedini trofej u FA kupu.


Tokom drugog poluvremena londonskog finala u igru je ušao 32-godišnji veteran Lori Kaningem, bivši engleski reprezentativac i igrač madridskog Reala, Mančester Junajteda, ali i Vest Bromvič Albiona, za koji je nastupio u UEFA-kup dvomeču protiv Crvene zvezde u proleće 1979. godine.

U sastavu Vimbldona pojavio se povremeni velški reprezentativac 23-godišnji Vinsent-Vini Džons, prgavi, agresivni i beskompromisni igrač sredine terena, koji se po okončanju karijere upustio u glumačke vode i u filmovima uglavnom igrao žestoke momke, što je odgovaralo slici koju je o sebi stvorio tokom fudbalske karijere.

U sastavu banjalučkog Borca nije bilo golmana Anta Jakovljevića, koji je samo dan pre finala napustio Beograd i vratio se u Banja Luku, ogorčen odlukom prvog stratega Husnije Fazlića da finalni meč na golu počne njegov stariji i iskusniji kolega Karalić. Jakovljević je svojim odbranama jedanaesteraca u revanš-susretu polufinala sa Prištinom doneo veliki uspeh Borcu i smatrao je da je zaslužio da se pojavi između stativa.

Popularni “Kara” je, međutim, u potpunosti opravdao poverenje, odbranivši i jedanaesterac Stojkoviću. Tako se slatko osvetio “crveno-belima”, s obzirom da je 1984. godine boravio na “Marakani”, ali je bio rezerva Tomislavu Ivkoviću i nije uspeo da zabeleži nijedan službeni nastup za Zvezdu.

Golovi Lupića i Sančeza

Golovi Lupića i Sančeza