U sezoni 1955/56 fudbaleri Crvene zvezde (na slici) osvojili su po treći put šampionsku titulu i tako stekli pravo da debituju na međunarodnoj sceni, i to u Kupu evropskih šampiona.
Nakon pobeda nad holandskim Rapidom iz Harlema (4:3 i 2:0) i sofijskim CDNA (3:1 i 1:2), Zvezdu je u polufinalu čekala italijanska Fiorentina. U Firenci je bilo 1:0 za domaćine, a susret u Beogradu, uprkos brojnim šansama “crveno-belih”, završen je bez golova. “Ljubičasti” su otišli u finale gde su poraženi 0:2 od madridskog Reala. Za “crveno-bele” su u to vreme najčešće nastupali golman Beara, Popović, Šekularac, Toplak, Kostić, Rudinski, Mitić, Spajić, Tasić, Stanković i Zeković.
Sledeći prodor Zvezde u polufinale najjačeg evropskog klupskog takmičenja dogodio se 1971. godine. Redom su padala budimpeštanska Ujpešt Doža (2:0 i 4:0), rumunski UTA Arad (3:0 i 3:1) i istočnonemačka Karl Cajs Jena (2:3 i 4:0).
Ono što se Zvezdi desilo u polufinalu među sportskim hroničarima često se naziva “Atinskom tragedijom”. “Crveno-beli” bi se u slučaju pobede nad grčkim Panatinaikosom, u finalu, na engleskom Vembliju, susreli sa holandskim Ajaksom, koji su predvodili legendarni Johan Krojf, zatim Johan Neskens, Velibor Vasović i ostali asovi evropskog i svetskog fudbala.

Detalj sa meča Crvena zvezda – Panatinaikos 4:1
Grci su poveli već u 9. minutu, a pola sata pre kraja utakmice već je bilo 3:0. Od rezultata poraznija je bila činjenica da su igrači gostujuće ekipe delovali potpuno nemoćno, bez snage da postignu barem jedan pogodak, koji bi ih odveo dalje. U finale je otišao Panatinaikos, koji je poražen od Ajaksa rezultatom 2:0.
Dugo vremena nakon utakmice ljubitelji fudbala tražili su razloge kraha u Atini: jedni su krivili sudiju, drugi loš teren i neregularne uslove za igru, pričalo se da je meč prodat … Pojedini igrači Crvene zvezde posumnjali su i da su im domaćini stavljali nešto u hranu… Nije zaboravljeno ni da u ekipi Crvene zvezde u susretima sa Panatinaikosom nije bilo Dragana Džajića, koji je, po ocenama mnogih, igrao te sezone u životnoj formi, ali zbog isključenja u četvrtfinalnoj utakmici protiv Karl Cajsa nije mogao da pomogne svojim klupskim drugovima.
Kao da je sve to naplaćeno u Kupu evropskih šampiona 1991. godine kada je Zvezda ne samo treći put stigla do polufinala, već otišla i dalje – do titule šampiona Evrope.
“Crveno-beli” su na putu do polufinala eliminisali ciriški Grashopers (1:1 i 4:1), škotski Glazgov Rendžers (3:0 i 1:1) i drezdenski Dinamo – 3:0 u Beogradu, a u Drezdenu prekid kod vođstva Zvezde od 2:1, tako da je meč odlukom Uefe registrovan službenim rezultatom 3:0.
Golovima Dejana Savićevića i Darka Pančeva, Zvezda je 10. aprila 1991. godine u Minhenu, u prvoj polufinalnoj utakmici, savladala moćni Bajern sa 2:1. Činilo se da su “crveno-beli” obezbedili dovoljnu prednost, ali revanš je još jednom pokazao da su Nemci uvek Nemci.

Dejan Savićević (u sredini) prodire ka golu Bajerna u prvoj utakmici
U neverovatnoj “va-bank” završnici, u kojoj je gol na obe strane “visio u vazduhu”, Mihajlović je sa leve strane poslao loptu u šesnaesterac gostiju. U pokušaju da je izbije što dalje , iskusni Augentaler je nespretno intervenisao, a golman Bavaraca Auman hipnotisano je pratio let lopte i, umesto da je izbaci preko prečke, propustio je u mrežu. To je bilo izjednačenje, 2:2, u poslednjim sekundama meča i plasman Zvezde u veliko finale, gde je posle jedanaesteraca porazila Olimpik iz Marseja.