“Pečalbari” u Francuskoj

Safet Sušić u dresu Pari Sen Žermena

Francuska je oduvek bila prijatno mesto za fudbalere sa područja bivše Jugoslavije. Decenijama su naši igrači voleli tamo da igraju. I ta simpatija je bila obostrana, jer su Francuzi izuzetno cenili majstore ove igre koji su dolazili sa Balkana.

Tako su, na primer, jedini “stranci” u sastavu čuvene reprezentacije Jugoslavije, koja je u Montevideu 1930. godine, na Prvom svetskom prvenstvu, osvojila treće mesto bili Ljubiša Stefanović i Ivica Bek, koji su nastupali za francuski Sete.

U Francuskoj je tokom decenija igrao veliki broj fudbalera sa ovih prostora, pa se dešavalo da mesta u njihovim klubovima nađu ne samo braća, već i očevi i sinovi. Poznati su tako slučajevi braće Milutinović – Miloša (igrao za Rasing i Stad Frans) i Bore (Monako, Nica, Rouen), blizanaca Vujović – Zlatka (Bordo, Kan, PSG, Sošo, Nica) i Zorana (Bordo, Valauri, Kan, Nica), Nenada Bjekovića (Nica) i njegovog sina – Nenada juniora (Olimpik, Nant, Šatero), Dušana Savića (Lil, Kan) i njegovog sina Vujadina (Bordo) …

Jedan od najuglednijih svetskih fudbalskih dvonedeljnika – francuski “Frans Futbol”, objavio je 2012. godine listu 50 najboljih stranaca koji su igrali u klubovima prve francuske fudbalske lige.

Među njima najbrojniji su upravo fudbaleri sa prostora bivše Jugoslavije – ima ih čak desetorica. Štaviše, prva dva mesta zauzeli su Safet Sušić i Josip Skoblar, a među prvih deset našlo se mesta i za Vahida Halilhodžića, na sedmom mestu.

Pomenimo da je na ovoj listi Brazilac Rai na devetom mestu, Žorž Vea na desetom. Tu su i Nemac Jirgen Klinsman (19), Didije Drogba (20), Kolumbijac Karlos Valderama (29), Brazilac Ronaldinjo (31), kamerunska legenda Rože Mila (32), Nemac Rudi Feler (33), Enco Šifo (36), Englez Glen Hodl (49) …

Na ovoj listi sigurno bi se našlo mesta za još jednog fudbalera koji vodi poreklo sa ovih prostora Zlatana Ibrahimovića. Naturalizovani Šveđanin je, međutim, u Francusku došao tek 2012. godine, dakle u vreme kada je objavljena ova lista.

1. Safet Sušić – karijeru je započeo u Krivaji iz Zavidovića, fudbalsku afirmaciju stekao je u Sarajevu.

Nakupio je 54 nastupa za reprezentaciju Jugoslavije.

Proveo je devet sezona u Pari Sen Žermenu (PSG), klubu osnovanom tek 1970. godine. Odigrao je 287 utakmica i postigao 67 golova.

Pomenuti magazin “Frans Futbol” proglasio je 2010. godine popularnog Papeta najboljim fudbalerom PSG-a svih vremena, iako su u konkurenciji bili i francuski reprezentativci, zatim Brazilci Rai i Ronaldinjo, najbolji strelac u klupskoj istoriji Portugalac Pedro Pauleta i Liberijac Žorž Vea, jedini koji je kao igrač PSG-a osvojio titulu najboljeg fudbalera sveta u izboru Svetske fudbalske federacije.

Zaključno sa 2015. godine, i dalje je najbolji je asistent (61) u istoriji kluba, sa kojim je uzeo kup i prvenstvo.

Francusku odiseju okončao je boravkom u klubu Red Star, za koji je nastupio 17 puta.

Neprevaziđeni dribler, čovek za koga se govorilo da mu se lopta prosto “lepi” za nogu.

2. Josip Skoblar – počeo je da “pika” fudbalsku loptu u NK Zadar, a zatim se preselio u Beograd i za istoimeni klub u 162 meča postigao 63 gola. Sa “romantičarima sa Karaburme” osvojio je dva kupa Jugoslavije.

Bio je član reprezentacije koja je 1962. godine na Svetskom kupu u Čileu osvojila četvrto mesto.

U Francuskoj je boravio u dva navrata i oba puta je igrao za Olimpik iz Marseja.

Postigao je 151 gol u 184 meča. Tri puta uzastopno bio je najbolji strelac prvenstva.

Skoblar je osvojio evropsku “Zlatnu kopačku” postigavši 44 gola u sezoni 1970/71, što je i dalje vladajući rekord prvenstva Francuske.

Od fudbalera sa prostora bivše Jugoslavije, to je pošlo za nogom samo igraču beogradske Crvene zvezde Darku Pančevu, koji je u sezoni 1990/91 zatresao mrežu u prvenstvu 34 puta.

“Mister Gol” i “Dalmatinski orao”, kako su ga nazivali u Francuskoj, sa Olimpikom je osvojio dva prvenstva i jedan kup.

Za izuzetan doprinos francuskom fudbalu dodeljeno mu je odlikovanje Viteza nacionalnog reda za zasluge.

7. Vahid Halilhodžić – legenda mostarskog Veleža, u devet godina zatresao je mrežu 103 puta. Sa “rođenima” uzeo nacionalni kup 1981. godine.

Sa mladom reprezentacijom Jugoslavije postao šampion Evrope 1978. godine.

Između 1981. i 1987. godine nastupao je za Nant i Pari Sen Žermen i postigao 101 gol.

Sa Nantom je osvojio prvenstvo i postao prvi strelac šampionata 1982/83 sa 27 golova u 36 utakmica.

Taj podvig ponovio je i u sezoni 1984/85. Tada je bio prvi strelac sa 28 golova.

Počasni je građanin Nanta i Lila.

11. Ivan Ćurković – najbolje plasirani golman na listi.

Počeo je karijeru u mostarskom Veležu, nastavio u Partizanu, a zatim postao dugogodišnji kapiten i legenda Sent Etjena, za koji je nastupio 303 puta u periodu između 1972. i 1981. godine.

Klub je sa njim došao do zvezdanih trenutaka, četiri titule nacionalnog prvaka, tri trofeja francuskog kupa i finala Kupa evropskih šampiona 1976. godine.

Hodajući simbol fer-pleja, čovek koji u 1150 utakmica nikada nije zaradio nijedan žuti niti crveni karton.

Nosilac je visokog francuskog državnog priznanja – Nacionalnog ordena Legije časti.

24. Dragan Džajić – možda i najbolje levo krilo u svojoj epohi, prepoznatljivog driblinga i centaršuta, levicom je nemilosrdno pogađao mreže iz slobodnih udaraca.

Rekorder u broju nastupa za selekciju SFR Jugoslavije (85) igrao je samo dve sezone za Bastiju i ostavio dubok trag.

U svojoj drugoj sezoni doveo je Bastiju do trećeg mesta u prvenstvu, što je, zaključno sa 2015. godinom, i dalje najveći domet u klupskoj istoriji.

U 56 nastupa postigao je 31 gol.

25. Ivica Osim – dete sarajevskog Željezničara.

Bio u sastavu reprezentacije Jugoslavije, koja je igrala istorijsko finale Kupa evropskih nacija 1968. godine protiv Italije.

Od 1970. do 1978. godine boravio je u Francuskoj gde je nastupao za Strazbur, Valensijen i Sedan.

Nakupio je 225 nastupa, uz 37 golova.

Upamćen je po elegantnom fudbalskom stavu, dopadljivim potezima i driblingu, zbog čega je i dobio nadimak “Štraus sa Grbavice”.

30. Ilija Pantelić – punih osam godina proveo je na golu novosadske Vojvodine, koja je uz njegovu veliku pomoć prvi put postala šampion Jugoslavije.

Zatim se seli u Francusku gde je između 1969. i 1977. godine ukupno 400 puta branio za Rasing, Olimpik, Bastiju i Pari Sen Žermen. U ovom potonjem je jedno vreme bio igrač, kapiten i trener.

Sa marsejskim Olimpikom osvojio je prvenstvo 1971. godine.

34. Nenad Bjeković – počeo je karijeru u zrenjaninskom Proleteru, sedam godina je bio istaknuti golgeter beogradskog Partizana, za koji je u 198 utakmica postigao 82 gola.

Za francusku Nicu nastupao je između 1976. i 1981. godine i u 143 meča 85 puta se upisao u strelce.

Bjeka je 2013. godine proglašen za najboljeg fudbalera Nice u 20. veku.

35. Zlatko Vujović – u 240 utakmica za splitski Hajduk postigao je 121 gol.

Nakon igara za “bile”, Zlatko provodi sedam godina u francuskim klubovima – Bordou, Kanu, Pari Sen Žermenu, Sošou i Nici.

U 212 utakmica postigao je 79 golova.

Već u svojoj prvoj francuskoj sezoni sa Bordoom 1986/87 osvaja “duplu-krunu”.

Glavni kvaliteti su mu bili brzina i fanatična predanost fudbalu.

40. Alen Bokšić – još jedna Hajdukova legenda, koja je u Francuskoj napravila fantastičnu karijeru.

Proveo je po jednu sezonu u Kanu i marsejskom Olimpiku.

U ovom drugom je bio prvi strelac kluba sa 23 prvenstvenih golova i dao je ogroman doprinos osvajanju titula prvaka Francuske i Evrope …

Bićemo neskromni i reći da je možda bilo mesta za još neke fudbalere koji su zaključno sa devedesetim godinama prošlog veka igrali u Francuskoj.

Pazite samo ova imena: Dragan Pantelić, Sead Sušić, Miloš Milutinović, Aleksandar Aranđelović, Dušan Maravić, Branislav-Bane Sekulić, Miloš Đelmaš, Josip Pirmajer, Ognjen-Olja Petrović, Žarko Olarevic, Bora Milutinovic, Vojislav-Vojkan Melić, Milan Galic, Slobodan Topalović, Vladimir Durković, Milan Damjanović, Rajko Aleksić, Zoran Vujović, Ljubomir Mihajlović, Josip Katalinski, Zvonko Ivezić, Faruk Handžibegić, Boro Primorac, Nenad Stojković, Zoran Vulić, Dragoljub Brnović, Slavoljub Muslin, Ljubomir Radanović, Dobrivoje Trivić, Aljoša Asanović, Marko Mlinarić, Mehmed Baždarević, Blaž Slišković, Vladimir Petrović-Pižon, Edhem Šljivo, Momčilo-Moca Vukotić, Dragan Stojković-Piksi, Ivica Šurjak, Sima Nikolić, Dušan Savić, Dragutin-Drago Vabec, Božo Antić, Ilija Petković, Miloš Bursać, Goran Pandurović, Anto Drobnjak, Miladin Bećanović …

TOP 50 stranaca u francuskoj fudbalskoj Prvoj ligi (izbor “Frans Futbola” iz 2012. godine)

1. Safet Sušić-Pape
2. Josip Skoblar
3. Žuninjo
4. Salif Keita
5. Abedi Pelé
6. Karlos Bjanki
7. Vahid Halilhodžić-Vaha
8. Denio Onis
9. Raí
10. Žorž Vea
11. Ivan Ćurković-Ćure
12. Karlos Mozer
13. Pedro Miguel Pauleta
14. Osvaldo Pjaca
15. Soni Anderson
16. Rodžer Magnuson
17. Gunar Anderson
18. Kris Vodl
19. Jirgen Klinsman
20. Didije Drogba
21. Horhe Buručaga
22. Enco Frančeskoli
23. Andržej Šarmah
24. Dragan Džajić-Džaja
25. Ivan-Ivica Osim
26. Džoni Rep
27. Bram Apel
28. Eden Hazard
29. Karlos Valderama
30. Ilija Pantelić
31. Ronaldinjo Gaučo
32. Rože Mila
33. Rudi Feler
34. Nenad Bjeković-Bjeka
35. Zlatko Vujović
36. Enco Šifo
37. Kis Rajvers
38. Karl-Hajnc Ferster
39. Mustafa Daleb
40. Alen Bokšić-Boka
41. Rikardo Gomez
42. Klaus Alofs
43. Paulo Sezar Kaju
44. Džafet N’Doram
45. Hugo Kurjoni
46. Gabriel Hajnc
47. Marko Simone
48. Viktor Nuremberg
49. Glen Hodl
50. Lisandro Lopez