Najtrofejniji sport

Šurba i ekipica

Ako se postavi pitanje koji sport je bio najtrofejniji u staroj Jugoslaviji, odgovor nije ni vaterpolo, ni košarka, ni rvanje, ni boks, … već stoni tenis!

Bivša država je decenijama važila za evropsku, a jedno vreme i za svetsku velesilu u ovom sportu. Na velikim takmičenjima osvojeno je više od 80 medalja. Bilans odličja bio bi i impozantniji da stoni tenis nije tek u Seulu 1988. godine uveden u program olimpijskih igara.

Perjanice prvih uspeha jugoslovenskog stonog tenisa još pre Drugog svetskog rata bili su Koprivničanin Žarko Dolinar i Subotičani Tibor i Vilim Harangozo.

Njih su nasledili Ištvan Korpa, Vojislav Marković, Ištvan Korpa, Edvard Vecko, Antun Stipančić, Dragutin Šurbek, Milivoj Karakašević, Zoran Kalinić, nešto kasnije Ilije Lupulesku i Zoran Primorac …

Apsolutni rekorder je Šurbek sa ukupno osvojenom 31 medaljom na evropskim i svetskim šampionatima. Osim što je ubedljivo najtrofejniji, Drago je bio i najomiljeniji među ljubiteljima stonog tenisa. Obožavali su ga zbog atraktivnog načina igre i fanatične borbenosti – za njega nijedna loptica nije bila izgubljena, čak ni ona koja je letela prema sedmom redu tribina.

Stonoteniserke su takođe imale dosta uspeha, a najistaknutije su bile Branka Batinić, Eržebet Palatinuš, Gordana Perkučin i Jasna Fazlić …

Opština Čoka, koja je u to vreme brojala manje od 20 hiljada stanovnika, upisana je velikim slovima u stonotenisku kartu sveta, jer su odatle potekle dve klasne igračice – Perkučinova i Palatinuš. Ova potonja je važila za stonoteniskog “vunderkinda” jer je 1972. godine, sa samo 13 godina, na državnom prvenstvu u Skoplju postala seniorski prvak i ušla u sastav seniorske reprezentacije.

Jugoslavija je tri puta bila domaćin svetskog – 1965. godine u Ljubljani, 1973. godine u Sarajevu i 1981. godine u Novom Sadu, i dva puta evropskog šampionata – 1960. godine u Zagrebu i 1974. godine u Novom Sadu.

Gornji red (sleva): Žarko Dolinar, Vilim Harangozo, Ištvan Korpa, Edvard Vecko i Vojislav Marković. Srednji red (sleva): Dragutin Šurbek, Antun Stipančić, Milivoj Karakašević, Zoran Kalinić i Ilije Lupulesku. Donji red (sleva): Zoran Primorac, Gordana Perkučin, Branka Batinić, Eržika Palatinuš i Jasna Fazlić.

Gornji red (sleva): Žarko Dolinar, Vilim Harangozo, Ištvan Korpa, Edvard Vecko i Vojislav Marković. Srednji red (sleva): Dragutin Šurbek, Antun Stipančić, Milivoj Karakašević, Zoran Kalinić i Ilije Lupulesku. Donji red (sleva): Zoran Primorac, Gordana Perkučin, Branka Batinić, Eržika Palatinuš i Jasna Fazlić.

OLIMPIJSKE IGRE – dve medalje

Seul, Južna Koreja (1988)

– Ilije Lupulesku i Zoran Primorac srebrni u muškim parovima,
– Jasna Fazlić i Gordana Perkučin bronzane u ženskim parovima.

SVETSKA PRVENSTVA – 32 medalje

Kairo, Egipat (1939)

– muškarci (Žarko Dolinar, Tibor Harangozo, Adolf Hersiković, Ladislav Heksner i Maks Marinko) srebrni u ekipnoj konkurenciji,
– Žarko Dolinar bronzani u muškom singlu.

Beč, Austrija (1951)

– Vilim Harangozo u paru sa Austrijankom Ermelinde Vertl srebrni u mešovitim parovima,
– muškarci (Žarko Dolinar, Josip Gabrić, Vilim Harangozo, Zdenko Uzorinac i Josip Vogrinc) bronzani u ekipnoj konkurenciji.

Bukurešt, Rumunija (1953)

– Žarko Dolinar u paru sa Austrijankom Ermelinde Vertl srebrni u mešovitim parovima.

London, Velika Britanija (1954)

– Žarko Dolinar i Vilim Harangozo zlatni u muškim parovima,
– Žarko Dolinar u paru sa Austrijankom Ermelinde Vertl bronzani u mešovitim parovima.

Utreht, Holandija (1955)

– Žarko Dolinar srebrni u muškom singlu,
– Žarko Dolinar i Vilim Harangozo srebrni u muškim parovima.

Ljubljana (1965)

– muškarci bronzani u ekipnoj konkurenciji.

Minhen, SR Nemačka (1969)

– muškarci (Zlatko Čordaš, Ištvan Korpa, Antun Stipančić, Dragutin Šurbek i Edvard Vecko) bronzani u ekipnoj konkurenciji.

Nagoja, Japan (1971)

– Antun Stipančić u paru sa Rumunkom Marijom Aleksandru srebrni u mešovitim parovima,
– muškarci (Zlatko Čordaš, Milivoj Karakašević, Ištvan Korpa, Antun Stipančić i Dragutin Šurbek) bronzani u ekipnoj konkurenciji,
– Dragutin Šurbek bronzani u muškom singlu.

Sarajevo (1973)

– Dragutin Šurbek bronzani u muškom singlu,
– Antun Stipančić bronzani u muškom singlu,
– Dragutin Šurbek i Antun Stipančić bronzani u muškim parovima.

Kalkuta, Indija (1975)

– muškarci (Milivoj Karakašević, Zoran Kosanović, Miran Savnić, Antun Stipančić i Dragutin Šurbek) srebrni u ekipnoj konkurenciji,
– Antun Stipančić srebrni u muškom singlu,
– Dragutin Šurbek i Antun Stipančić srebrni u muškim parovima.

Birmingem, Velika Britanija (1977)

– Dragutin Šurbek i Antun Stipančić bronzani u muškim parovima.

Pjongjang, Severna Koreja (1979)

– Dragutin Šurbek i Antun Stipančić zlatni u muškim parovima,
– Eržebet-Eržika Palatinuš i Gordana Perkučin bronzane u ženskim parovima.

Novi Sad (1981)

– Dragutin Šurbek bronzani u muškom singlu,
– Dragutin Šurbek i Antun Stipančić bronzani u muškim parovima,
– Dragutin Šurbek i Branka Batinić bronzani u mešovitim parovima.


Tokio, Japan (1983)

– Dragutin Šurbek i Zoran Kalinić zlatni u muškim parovima.

Nju Delhi, Indija (1987)

– Ilije Lupulesku i Zoran Primorac srebrni u muškim parovima,
– muškarci bronzani u ekipnoj konkurenciji.

Dortmund, SR Nemačka (1989)

– Zoran Kalinić i Gordana Perkučin srebrni u mešovitim parovima,
– Zoran Kalinić u paru sa Poljakom Lešekom Kuharskim srebrni u muškim parovima-

Ćiba, Japan (1991)

– muškarci (Zoran Kalinić, Ilije Lupulesku, Zoran Primorac i Robert Smrekar) srebrni u ekipnoj konkurenciji.

EVROPSKA PRVENSTVA – 50 medalja

Na svim evropskim prvenstvima, počev od premijernog 1958. godine u Budimpešti, pa sve do 17. po redu, održanog u švedskom Geteborgu 1990. godine, stonoteniska reprezentacija Jugoslavije osvojila je barem po jednu medalju.

Budimpešta, Mađarska (1958)

– muškarci bronzani u ekipnoj konkurenciji,
– Vilim Harangozo bronzani u muškom singlu.

Zagreb (1960)

– Josip Vogrinc bronzani u paru sa Šveđaninom Tonijem Larsonom.

Berlin, SR Nemačka (1962)

– muškarci (Željko Hrbud, Ištvan Korpa, Vojislav Marković, Janez Teran i Edvard Vecko) zlatni u ekipnoj konkurenciji,
– Vojislav Marković i Janez Teran zlatni u muškim parovima,
– Edvard Vecko i Ištvan Korpa srebrni u muškim parovima,
– Vojislav Marković u paru sa Francuskinjom Monikom Alber bronzani u mešovitim parovima.

Malme, Švedska (1964)

– muškarci (Željko Hrbud, Ištvan Korpa, Vojislav Marković, Dragutin Šurbek i Edvard Vecko) srebrni u ekipnoj konkurenciji.

London, Velika Britanija (1966)

– muškarci bronzani u ekipnoj konkurenciji,
– Ištvan Korpa i Edvard Vecko bronzani u muškim parovima.

Lion, Francuska (1968)

– Dragutin Šurbek zlatni u muškom singlu,
– Antun Stipančić i Edvard Vecko zlatni u muškim parovima,
– muškarci bronzani u ekipnoj konkurenciji.

Moskva, SSSR (1970)

– Dragutin Šurbek i Antun Stipančić zlatni u muškim parovima,
– muškarci (Zlatko Čordaš, Milivoj Karakašević, Ištvan Korpa, Antun Stipančić i Dragutin Šurbek) srebrni u ekipnoj konkurenciji,
– Ištvan Korpa srebrni u muškom singlu.

Roterdam, Holandija (1972)

– muškarci (Milivoje Karakašević, Ištvan Korpa, Antun Stipančić i Dragutin Šurbek) srebrni u ekipnoj konkurenciji,
– Antun Stipančić bronzani u muškom singlu,
– Ištvan Korpa bronzani u muškom singlu.

Novi Sad (1974)

– muškarci bronzani u ekipnoj konkurenciji,
– Dragutin Šurbek bronzani u muškom singlu,
– Antun Stipančić i Dragutin Šurbek bronzani u muškim parovima,
– Antun Stipančić u paru sa Rumunkom Marijom Aleksandrom bronzani u mešovitim parovima.

Prag, ČSSR (1976)

– muškarci (Damir Jurčić, Milivoj Karakašević, Zoran Kosanović, Antun Stipančić i Dragutin Šurbek) zlatni u ekipnoj konkurenciji,
– Antun Stipančić i Eržika Palatinuš zlatni u mešovitim parovima,
– žene bronzane u ekipnoj konkurenciji,
– Antun Stipančić i Dragutin Šurbek bronzani u muškim parovima.

Duizburg, SR Nemačka (1978)

– Antun Stipančić i Dragutin Šurbek bronzani u muškim parovima,
– Milivoj Karakašević i Zoran Kosanović bronzani u muškim parovima.

Bern, Švajcarska (1980)

– Gordana Perkučin srebrna u ženskom singlu,
– Dragutin Šurbek i Antun Stipančić srebrni u muškim parovima,
– Antun Stipančić i Eržika Palatinuš bronzani u mešovitim parovima.

Budimpešta, Mađarska (1982)

– Dragutin Šurbek i Zoran Kalinić zlatni u muškim parovima,
– Dragutin Šurbek i Branka Batinić srebrni u mešovitim parovima,
– muškarci bronzani u ekipnoj konkurenciji.

Moskva, SSSR (1984)

– Dragutin Šurbek i Zoran Kalinić zlatni u muškim parovima,
– žene (Branka Batinić i Gordana Perkučin) srebrne u ekipnoj konkurenciji,
– Branka Batinić i Gordana Perkučin srebrne u ženskim parovima,
– Dragutin Šurbek bronzani u muškom singlu,
– Branka Batinić i Dragutin Šurbek bronzani u mešovitim parovima.

Prag, ČSSR (1986)

– Gordana Perkučin i Ilije Lupulesku srebrni u mešovitim parovima,
– Dragutin Šurbek i Zoran Kalinić bronzani u muškim parovima,
– Ilije Lupulesku i Zoran Primorac bronzani u muškim parovima,
– Branka Batinić i Dragutin Šurbek bronzani u mešovitim parovima.

Pariz, Francuska (1988)

– Jasna Fazlić i Ilije Lupulesku zlatni u mešovitim parovima,
– Ilije Lupulesku i Zoran Primorac srebrni u muškim parovima,
– žene bronzane u ekipnoj konkurenciji.

Geteborg, Švedska (1990)

– Ilije Lupulesku i Zoran Primorac zlatni u muškim parovima,
– muškarci bronzani u ekipnoj konkurenciji,
– žene bronzane u ekipnoj konkurenciji.

Podelite ...

Ostavite komentar